1. POGLAVLJE

PRIHVATITE EMOCIJE

PRIHVATITE SVOJU UZNEMIRENOST, PRIHVATITE SVOJE EMOCIJE.

Prvo i osnovno je prihvatiti da je u redu da smo zabrinuti za budućnost te da je u redu da su i drugi oko nas zabrinuti i da ih je strah.

Trenutno živimo u višestrukoj neizvjesnosti: koliko će dugo trajati ograničenje kretanja, što će se dogoditi nakon toga, hoću li se zaraziti, što će biti s mojim poslom, što će biti s mojim bližnjima?

Važno je prihvatiti da je strah adaptivan mehanizam. Svaki osjećaj ima svoju svrhu i treba ga gledati kao svog saveznika, a ne protivnika.

Prihvaćanje osjećaja podrazumijeva i da ne krivimo sami sebe i druge što smo zabrinuti, zbunjeni, preplašeni.

Neki smatraju da moraju biti jaki i strah je za njih znak slabosti. No, u takvoj situaciji samo pogoršavaju stanje jer se uz potiskivanje straha, moraju još boriti i sa osjećajem krivnje.

Određena razina uznemirenosti je u ovoj situaciji korisna jer nas potiče da se pokrenemo, da se zaštitimo od zaraze i da organiziramo život na novi način. Tek kad prihvatimo svoje osjećaje moguće je s njima nešto i učiniti.

U ovoj situaciji možemo sebi priznati: zabrinut sam jer ne znam što mogu očekivati u bliskoj budućnosti.

Što NE činiti kad imamo osjećaj nesigurnosti ili straha: potiskivati emocije, praviti se da ništa ne osjećamo!

Zašto potiskivanje osjećaja pomaže političarima, ali ne i nama u svakodnevnom životu?

Potiskivanje osjećaja podrazumijeva supresiju svih vanjskih znakova emocija kako ih drugi ne bi primijetili ili čak niti mi sami. Kratkoročno ovo može biti prihvatljiva strategija, ako smo na primjer ljuti i ne želimo tu ljutnju iskaliti na prvoj osobi do sebe ili želimo biti dobar primjer drugima.

Međutim, kriznih situacija, nalazimo se u situaciji dugotrajne neizvjesnosti koja u nama budi emocije koje ne možemo kroz duži period susprezati ili ignorirati.

Pod utjecajem uznemirenosti razina hormona stresa kortizola raste kao i krvni tlak.

Zašto potiskivanje emocija nije zdravo, niti efikasno?

U jednom istraživanju ljudi su gledali video snimke prizora koji izazivaju emocije (gadljive snimke zubarskih zahvata). Zatim su ispitanici zamoljeni da primijene različite tehnike emocionalne regulacije, te su procijenjeni učinci tih tehnika na emocionalno stanje sudionika, kako mjerama samoprocjene, tako i mjerenjem tjelesnih promjena kao što su razina kortizola i krvni tlak. U ovom radu postoji nekoliko iznenađujućih i važnih otkrića.

1. PROBLEM: Potiskivanje emocija ne smanjuje aktivaciju limbičkog sistema – iznutra ostajemo pobuđeni.

Otkriveno je da ljudi koji su pokušali potisnuti negativno emocionalno iskustvo nisu to bili u stanju učiniti.
Dok su ispitanici izvana nastojali izgledati smireno, iznutra je njihov limbički sustav bio jednako aktivan kao i bez potiskivanja, a u nekim slučajevima, još i više aktivan. Kevin Ochsner, sa Sveučilišta Columbija ponovio je te nalaze pomoću fMRI skenera.

Istraživanja su pokazala da kod ljudi koji susprežu emocije, iako izvana mogu izgledati smireno, emocionalni mozak je jednako pobuđen.

Ukratko, pokušaj da se ne osjeti emocija, ne djeluje, a u nekim slučajevima se čak i pojačava intenzitet emocije.

2. PROBLEM: Potiskivanje emocija uznemiruje ljude u okolini, iako oni nisu svjesni što se događa.

Zanimljivi su eksperimenti koji su pokazali da čak i kod ljudi koji promatraju ljude koji potiskuju emocije dolazi do porasta krvnog tlaka.

Kao da očekuju ekspresiju emocije, a ona se ne dogodi. Mogli bi reći da susprezanje emocija čini da se drugi osjećaju nelagodno. Zato se osjećamo opušteno uz ljude koji su otvoreni i spontani.

Kada pokušavamo potisnuti naše negativne emocije, drugim ljudima poraste krvni tlak, odnosno dolazi do limbičke aktivacije i oni imaju dojam “da nešto nije u redu”.

Ukratko, potiskivanje emocija Vam ne pomaže da se bolje osjećate, a dodatno čini ljude oko Vas uznemirenima.

—-

Nastavite čitati u priručniku…